Svi se sjećamo pokoje životne mudrosti koje su roditelji podijelili s nama u namjeri da svojim dobrim odgojem isprave svoje loše gene. Jedna takva mudrost, od majke, ostala mi je dan danas urezana u sjećanju: “Psovanje je dozvoljeno samo kurvama i damama“.
Jedini problem je što od mene nije nastala ni dama, ni kurva, već marketingaš. (Što, kada malo bolje razmislim, zapravo i je hibrid oboje.)
Što sad? Smijem li psovati kao markentigaš? Je li jezična vulgarnost dozvoljena u kreativnoj industriji?
I zašto ne?
Okej, znamo, postoje određeni aparati cenzure kada su u pitanju platforme, algoritmi, interne, regulatorne i zakonske politike… no, ovdje postavljamo pitanje društvene cenzure.
Ljutnja kao emocije nikada nije cenzurirana u oglašavanju, ali jedna od njezinih odrednica, psovanje, je auto-cenzurirana. Ne znam kako se vi ljutite u svakodnevnom životu, ali čisto sumnjam da iz vaših usta u tom trenutku izlazi beeeeeep efekt.
Jezik je fluidan i subjektivan. Ono što je zabavno Stacey iz San Diega, neće biti prihvatljivo i Slavici iz Pakraca.
Također, mojoj baki bilo je nekoć šokantno kako je susjeda Mira ostavila supruga Vlatka, dok se moji jajnici u 37-moj suše poput korektora u školskoj zadaćnici.
Vrijeme čini svoje.
No to sve već znamo. Seks prodaje i veliki brendovi već su se ispičkarali u svijetu. Pravo pitanje je, hoće li Slavica iz Pakraca kupiti ili baciti čokoladicu, ako na oglasu pročita – Uzmi jebenu pauzu! –
Prije nego što svoj jezik pustite s lanca, razmislite o Slavici…
ŠTO BI SE SLAVICI MOGLO SVIDJETI?
Efekt iznenađenja
Možda je jeftin trik, ali čini se da je nedavna Pythagora kampanja dokazala koliki se odjek i besplatan PR može izmusti zahvaljujući šok faktoru.
Ovaj trik ima rok trajanja, već je viđen, tako da bi predložila da počnete s psovanjem čim prije.
Želi biti drugačija i hrabra
Target je uzak, ali ako ciljate na specifični psihografski profil npr. poslovnog senioriteta koji čita “Umjetnost ratovanja i “48 zakona moći” te za doručak jede kamenje i želi da to svi znaju – moglo bi upaliti.
Ambiciozni, visoko obrazovani i s većom kupovnom moći, često su manje osjetljivi na direktnu komunikaciju od šire populacije. Dapače, nose je poput odličja.
Gledajte, naprimjer, Ovation Beograd je imao hrabrosti izbaciti ovakvu Movember kampanju.
Autentičnost i strast
Ako kažemo da nam je krajnji cilj probuditi emociju, simboli $%@! i zvučni elementi poput beep osobno mi komuniciraju samo strah i prijetvornost.
Piši kako pričaš, prostači kako se osjećaš. Ako procijeniš da ne možeš, radije odustani.
Vulgarnost u jeziku je poput soli na hrani. Presolite jelo i narast će vam tlak, zasolite premalo i imat ćete bljutav okus.
ŠTO SE SLAVICI MOŽDA NEĆE SVIDJETI?
Target
Psovanje je klasno, geografski i vremenski definirano. Slavica će kazati da je nepristojno, a Tom Gotovac napisati: “Jebe mi se.”, “Jebe me bog, ovo je Hrvatska.” i s tim izjavama potpisati i izložiti serijal grafika 1991. godine.
Ako ste sigurni da znate dobro pročitati svoju publiku, go wild.
Brend identitet
Iako je takvih brendova sve više, pogotovo u digitalnoj komunikaciji, velika je vjerojatnost da vulgarizam neće biti u duhu brenda i njegovih vrijednosti.
Tko zna, možda će nam se u budućnosti i korisnička služba javljati na telefon s: “A koji k sad hoćete?” (što nije daleko od već postojeće komunikacije).
Shareovi, Šerovi i dijeljenja
Stacey iz San Diega će možda reklama biti smiješna, ali njezinoj majci neće. Pa ju vrlo vjerojatno neće ni podijeliti, a ni šef s tobom onaj bonus kada ne stignu rezultati.
No, kako smo već napomenuli, čitaj svoju publiku. Dok su Hrvati možda neće stisnuti podijeli, Slovenci će stisnuti delež.
Gle, “Sranje” kampanja kao odličan primjer.
Objasni šefu/klijentu
Sretno.
Ne znam za vas, ali od psovki mene više vrijeđaju reklame u kojima je vječno žena ta koja kuha ručak i vodi klince u vrtić. Možda je problem u meni.
E moja Slavice…
