Offline.
Ta famozna riječ današnjice koja neke užasava, a nekima stvara leptiriće u trbuhu. Priznajem odmah u startu, naginjem ovima koji romantično gledaju na tu frazu. Ili fazu. Trend?
Znam, znam… Ako smo online, na vrijeme ćemo vidjeti izvanredne novosti iz zemlje i svijeta, prvi proslijediti urnebesan video prijatelju prije nego nas dočeka “Je, vidio sam to jučer”, brzo uhvatiti korak s novim trendom (s koje god mreže uletio), odmah odgovoriti na poruku ekipi koja zove na cugu ili ubrati popust na baš one šuze koje smo mjerkali već nego vrijeme.
No, u isto vrijeme smo izloženi i drugom tipu informacija:
- teškim i tragičnim vijestima iz cijelog svijeta zbog kojih se ono dobro u svijetu zagubi
- tisućama smiješnih klipova zbog kojih 2 sata prolete kao od šale, a na kraju ti bude žao protraćenog vremena
- trendovima zbog kojih mnogi riskiraju živote, a neki su ih već izgubili
- neprestanim pinganjem WhatsApp i Meta poruka od jutra do sutra
- i silnim oglasima, od AI slopa do zalutalih reklama na stranim jezicima (Sziasztok, magyarok!)
FOMO, brainrot i going offline
Ugasiti internet ili, još gore, ostaviti mobitel doma na par sati nije mala stvar u današnjem svijetu i FOMO (fear of missing out) je ozbiljan pojam kojeg ne treba bacati u koš s nekim drugim modernim inbox kraticama poput nznm, brt, i mikrotrendovima koji su po svojoj definiciji kratkotrajni.
Međutim, ima još jedan pojam kojeg je 2024. u svoj rječnik dodao Oxford University Press i tako mu dao prijekopotrebnu dozu moderne kredibilnosti. Taj pojam je brainrot – opisan još sredinom 19. stoljeća od strane američkog pisca Henryja Davida Thoreaua. Pojam je bio igra riječima na tadašnju bolest krumpira u Engleskoj (potato-rot). Thoreau se tada brinuo kako je puno veći i rašireniji problem trulež mozga jer društvo sve češće odbacuje misaoni napor i riskira intelektualnu degradaciju konzumirajući samo površne ideje.
Da ne filozofiram kao gore spomenuti gospodin, želim podsjetiti da smo još prije skoro 200-tinjak godina imali veliki problem s konzumacijom sadržaja. A koliko je ljudi tada imalo mobitele, tablete, laptope, televizore i profile na društvenim mrežama?
Nedavno me nećak pitao jesam li puno čitao kad sam bio mali. Odgovorio sam mu da jesam, da sam obožavao Harry Pottera i da sam “jeo” sve te romane. Sitno se nasmiješio, razmislio par sekundi i onda pitao iduće: “Al vi onda niste imali toliko ekrana, ujko, jel da?” Ima tek devet godina i zapravo je jako često s mlađim bratom i još mlađim bratićem van kuće, u igrama i spačkama kao da su djeca rođena prije 2000-tih. Devet godina, a svjestan je svijeta u kojem odrasta i njegovih boljki.
Going offline mu nije samo privremeni trend, njemu je to nešto puno više.
Kako onda okarakterizirati ovaj fenomen?
Kao novi pokret?
Kontrakulturu?
Filozofiju?
Mladi se okupljaju u Londonu na offline večerima i na kratkotrajne izlete ne nose mobitele nego “analogne vrećice” u kojima su bilježnice, notesi za crtanje ili knjige. Milenijalci smanjuju vrijeme za ekranom da bi više vremena proveli s bližnjima i smanjili razinu stresa koju osjećaju. Brojna znanstvena istraživanja dokazuju masovno poboljšanje mentalnog zdravlja mladih koji su se na određeni period ostavili interneta (jedan od primjera je Sveučilište u Teksasu). Čak i Vogue Business piše o unpluggingu kao luksuzu modernog doba baš zato što si možeš dozvoliti nedostupnost satima bez da te košta posla, love ili društva.
Francesco Bogliacino, izvanredni profesor jednog milanskog fakulteta, govori o tome kako je među mladima biti offline puno više cool i svojevrstan statusni simbol. Cal Newport, američki profesor računalnih znanosti na Sveučilištu Georgetown, smatra da je u pitanju nešto puno kompleksnije. Ovaj fenomen naziva digitalnim minimalizmom i u svojoj istoimenoj knjizi iz 2019. savjetuje kako se digitalni svijet može iskoristiti na zdraviji način. Upozorava također kako je ovisnost o digitalnom svijetu jednaka ovisnosti o kockarskom aparatu s voćkicama. Jedan tap za novu priliku, jedan skrol za novu informaciju…
Je li going off-grid rješenje za sve nas?
Teško.
Netko si jednostavno ne može priuštiti da bude off zbog specifičnih radnih uvjeta, brige za djecom ili nekog trećeg razloga. Nekome možda to ni ne treba. Ali dugujemo svim generacijama koje dolaze ponuditi najbolje od oba svijeta pa neka biraju sami.
Na ovu filozofiju ne treba ni gledati kao na beskompromisno rješenje iznad svega. Ona je samo opcija koja će u sve modernijem svijetu postajati sve važnija, a pretpostavljam da će kao filozofija samo rasti, produbljivati se i s vremenom imati sve više simpatizera.
Savjet za kraj?
Kako god odlučili, bili satima online, ili satima offline – ne zaboravite da onaj drugi svijet postoji. I budite zahvalni što su vam danas oba svijeta dostupna samo jednim klikom ili korakom.
