Kako izgleda jedan uobičajeni dan komunikacijskog savjetnika? Svakako! Nađe se tu pisanja tekstova, igranja s ekselicama i određivanja budžeta, osmišljavanja kreativnih ideja za kampanje, vođenja dubinskih intervjua, koordinacije klijenata i dizajnera…
Jedan dan sjediš na sastanku u košulji, kravati i sakou, drugi dan provodiš cijelo popodne na brainstormingu pogonjen samo kofeinom i duhanskim dimom, treći dan izgledaš kao goblin dok radiš od doma u zmazanoj trenirci i tipkaš neku ultra-turbo kul strategiju, četvrti dan se umiljatim glasom ulizuješ redakcijama da ti još samo ovaj put dignu priopćenje.
Kako uopće nekoga kroz sustav obrazovanja pripremiti za takav posao?
*DISCLAIMER – sustav obrazovanja autora ovog teksta definitivno nije pripremio za posao u komunikacijskom sektoru. Doduše, autor teksta nije se ni obrazovao za komunikacijskog savjetnika tako da to nikoga ne bi trebalo uistinu čuditi.
Zašto je praksa važna? (Za dobrim praktikantom prašina se diže)
Niz praktikanata protutnjao je uredom CTA komunikacija u posljednje dvije i pol godine, a svi su ostavili vrlo dobar ili izvrstan dojam. On se uglavnom temelji na osjećaju proaktivnosti i odgovornosti koji su praktikanti ostavili, kao i na njihovoj spremnosti za učenje. Riječ je o vrlo dobrim studentima politologije ili komunikologije, koji su već dogurali do diplomskog studija, imaju klikere u glavi i gore od želje da to pokažu i dokažu. Možete onda zamisliti moj šok kada vidim da su ti mladi ljudi prepuni teoretskog znanja, ali nikada, do dolaska kod nas, nisu morali napisati poziv i priopćenje za medije!
Slijedi prva ključna poruka ovog bloga – svi studenti koji se planiraju baviti komunikacijama u bilo kojem obliku – pod hitno si tražite praksu!
Teoretsko znanje sjajna je podloga, ali praktično znanje je nešto potpuno drugačije. Bolje, usudio bih se reći! Osjetiti odgovornost za neki dio projekta, rok do kada je potrebno dostaviti nešto klijentu, eureka! trenutak kad se neka komunikacijska zagonetka pred vama savršeno posloži… To su trenutci u ovom poslu koje je teško preslikati na nastavne procese, a čine veoma važan dio onoga s čime su se studenti odlučili baviti, možda i za cijeli život! Osim prakse, jako dobro iskustvo su i sudjelovanje u studentskim sekcijama HUOJ-a ili volontiranje u udrugama kojima je potrebna komunikacijska pomoć. Svaki kontakt sa stvarnim svijetom komunikacija iskustvo je koje studenti ne bi trebali propuštati!
U obranu društvenih znanosti
Ako je praksa, iz našeg kuta, toliko važnija od teorije – zašto uopće učiti teoriju? Usporedimo li studenta praktikanta/zaposlenika s avanturistom koji pokušava doći od točke A do točke B, teorija je ekvivalent zemljopisne karte u ruci i dobrog planiranja kojom rutom krenuti. Praksa je sjedanje u auto i pravo putovanje koje se možda i razlikuje od onoga što pokazuje karta, crtež na papiru.
U nedostatku opširnih istraživanja, moja mišljenja temelje se prvenstveno na osobnim iskustvima i iskustvima ljudi bliskih meni. Završio sam Filozofski fakultet u Zagrebu, smjer povijest. Iako me na faksu nisu naučili što je priopćenje za medije ili adrema, naučili su me neke druge stvari. Kritičko razmišljanje, važnost analize dobivenih materijala, kako stvoriti svoje stavove, raspravljati o njima i kako ih braniti, kako napisati nešto s glavom i repom.
Kod jednog profesora morao sam izložiti cijelu mađarsku revoluciju 1956. godine unutar pet minuta – ima li bolje vježbe kako ukratko brifirati kolege od toga? Stranice i stranice seminara koje smo morali pisati (nerijetko i pod samonametnutim veoma nezahvalnim rokovima) pripremile su me za iste situacije u komunikacijskoj agenciji. Naša Nina završila je sociologiju na istom fakultetu – to ju je sjajno pripremilo za razumijevanje ciljnih skupina kojima se obraća putem društvenih mreža. Dokaz? Niz nagrada u vitrinama CTA komunikacija za projekte na kojima je njen kotačić bio itekako važan.
U konačnici, i ona i ja prenijeli smo svoje temelje u komunikacijsku agenciju.
Da se vratimo na onu zemljopisnu kartu – u slučaju drugih društvenih znanosti, ona možda podsjeća na zemljovide u vrijeme velikih geografskih otkrića. Ponekad se nađu praznine na karti, a povremeno se na rubovima nalaze divovske lignje, bijeli kitovi, crni labudovi ili druga mitološka stvorenja. Možda je zbog toga još bolji osjećaj avanture?
Zašto ovo pišem? Od čitavog niza prijava za prakse koje dobivamo, 99 posto njih su isključivo studenti s FPZG-a, FHS-a ili HKS-a. To me malo žalosti jer mislim da bi se na fakultetima društvenog usmjerenja trebali postaviti okviri kliznog učenja. Zašto neki student sociologije/povijesti/psihologije ne bi mogao dobiti par ECTS bodova za mjesec dana prakse u realnom sektoru, gdje će vidjeti kako se njegova stečena znanja mogu primijeniti u poslu?
Pustite što kaže ekipa u komentarima na portalima ili na sumnjivim subredditima, kvalitetno obrazovanje u društvenim znanostima studentima pruža široki dijapazon soft skillsa koji je itekako iskoristiv, a ja bih rekao i neophodan, velikom broju poslovnih subjekata. Iz kuta komunikacijske agencije, bio bih presretan da imamo ovdje i psihologa, pedagoga, pravnika, bibliotekara… Tko zna što budućnost nosi!
Umjesto zaključka, call to action!
I sada dolazimo do onoga što mi je bilo na umu kad mi je naša draga Tena predložila da pišem blog na ovu temu!
Živimo u svijetu koji sve više vuče prema STEM znanostima, dok društvene znanosti bivaju sve više gurnute na margine. U tom kontekstu, društvene znanosti ne mogu si dopustiti da prate trendove specijalizacije prirodoslovnih usmjerenja – interdisciplinarnost je nužan uvjet, premalo nas je da bismo se zatvarali u sitne kutijice zone komfora.
Komunikacijska struka, po svojim osnovnim postulatima, mora znati razgovarati s različitim ciljnim skupinama putem niza alata i kanala. Samim time ne može se zadovoljiti unificiranom edukacijom komunikacijske struke, već joj treba i svježa krv svih onih koji prolaze drugačije studijske programe. I zato – studenti svih smjerova – javite nam se idući put kad raspišemo praksu, možda su komunikacije mjesto za vas!
