U životu je najteže napraviti inventuru proteklog vremena i sagledati prošlost kroz objektivno povećalo. Ipak, to je nešto što se kad-tad mora napraviti i često zna biti gorko-slatko iskustvo.
Povod za prisjećanje ovoga puta je obilježavanje pet godina od početka rada agencije CTA komunikacije. Da bih detaljnije zabilježio sve što smo na tom putu prošli, bio bi potreban jedan debeli dnevnik u minimalno tri nastavka. U nedostatku istog, morat ću u pomoć pozvati sjećanja i eventualno ono što je zabilježeno na društvenim mrežama, našem webu i ponekom mediju. Dozvolit ćete mi, pritom, da čitavom ovom tekstu dodam i malo osobne note.
Zašto ne?
Čak ni ljudi najbliži meni zasigurno ne znaju da sam jedno godinu dana prije osnivanja agencije ozbiljno razmišljao o preseljenju izvan Hrvatske, i to u SAD, gdje su mi se pružale neke nove prilike. Osjećao sam da sam odradio i iskusio sve što sam mogao do tog trenutka svog poslovnog i privatnog života te da je vrijeme za neke nove izazove i, prvenstveno, znanja. Znao sam da mi ostanak u zoni komfora neće donijeti dugoročno zadovoljstvo te da polako ulazim u rutinu i više-manje predvidljiv životni scenarij.
U međuvremenu se dogodilo niz situacija koje su me podsjetile da život ipak i dalje može biti nepredvidiv. Planovi za preseljenje su otpali, a ja sam se najednom našao za istim stolom s Petrom Tantom i ponudom da krenemo zajedno nešto raditi.
„Zašto ne?“, promislio sam, „pa i to je neka vrsta novog izazova“.
Avantura bez sigurnosne mreže
Vođenje vlastite agencije bio je taj sljedeći korak za mene i u to smo ušli spontano, bez nekog velikog plana i programa. U životu nisam nikad planirao otvoriti nešto svoje, niti sam se smatrao takvim tipom, ali okolnosti i vlastiti razvoj čovjeka ponekad jednostavno do toga dovedu.
U 9 sati, 25. listopada 2018. sjeli smo tako za stol u prostoru od nekih 15-ak kvadrata jedan nasuprot drugome, otvorili laptop i u isti glas uzviknuli: „I što ćemo sada raditi?“.
Naime, ljudi obično, kada osnivaju svoje agencije, već imaju nekoliko klijenata s kojima su dogovorili suradnje i tako osigurali priljev novca u prvim mjesecima postojanja. CTA komunikacije nisu to imale jer su dva osnivača odlučila pomalo avanturistički krenuti iz apsolutne nule. U tih smo prvih mjesec-dva praktički isključivo radili na nekoj viziji i smjeru u kojem želimo da nam agencija krene.
Put ka full-service agenciji
Prst sudbine je htio da se, nekoliko mjeseci nakon nas, u susjedni prostor usele Otto i Miran, dvojac grafičkih dizajnera koji je otišao iz velike marketinške agencije kako bi osnovao vlastiti studio. Prvih nekoliko mjeseci više smo pričali nego što smo surađivali, ali s vremenom su nam počeli dolaziti klijenti kojima smo zajedničkom spregom mogli ponuditi puno više od upravljanja odnosima s javnošću.
Otključali smo tako mogućnost da CTA komunikacije postanu full-service agencija kakva su danas, s integriranim komunikacijskim projektima u koje su uključeni elementi i alati kako odnosa s javnošću, tako i marketinga i kreative.
Na putu stvaranja liste klijenata, uz razvijanje novih ekspertiza i usluga, krajem te 2018. puno nam je pomogla pozitivna reakcija i podrška ljudi oko nas iz svih mogućih krugova. Upravo taj optimizam zasigurno je jedan od glavnih razloga zbog kojih smo ustrajali na tom putu. Paralelno su se počeli otvarati i novi poslovi, a naš se tim proširio dolaskom dviju prvih praktikantica – Eli i Valentine.
Preko noći smo tako postali i mentori, odgovorni za njihov razvoj u struci, a nismo još ni blizu stigli naučiti kako se upravlja firmom. Unatoč tome, zajedno smo u prvih godinu i pol dana uspjeli odraditi dosta projekata i razvili odjele za zakup medija i digitalni marketing kao još dvije nove usluge. Eli je u međuvremenu otišla u nove uspjehe, dok je Valentina izrasla u jedan od kamena temeljaca CTA komunikacija.
Danas upravo ona upravlja programom prakse kroz koji su već prošli 21 studentica i student tijekom pet godina, a uključena je i u sve najzahtjevnije projekte. Zajedno smo se opredijelili da radimo i pro bono zadatke za pomoć najranjivijim skupinama našeg društva od kojih je zasigurno najpoznatiji „Nešto zbilja važno“ za Udrugu roditelja djece s teškoćama u razvoju „Brački pupoljci“. Takvih kampanja imamo nekoliko svake godine i oni su odraz vrijednosti za koje se zalažu članovi CTA tima.
Sve počinje i završava s jakim timom
Godine iza nas testirale su bezbroj puta naše strpljenje, međusobno povjerenje, kao i vjeru u ono što možemo postati. U prvih pet godina, ova mlada agencija prošla je kroz krizu uzrokovanu korona virusom, potrese, kao i početak ratnih zbivanja na drugom kraju Europe koji su utjecali na ekonomske tijekove i uzdrmali svjetsko i domaće tržište. Budžeti su se smanjivali, ugovori postajali upitni, a generalni strah od nesigurne financijske budućnosti tjerao je okolinu na štednju i smanjeni angažman firmi poput naše.
U tim izazovnim vremenima, naš je cilj bio zadržati tim na okupu, podići kvalitetu rada i tako privući što više novih projekata. S određenim olakšanjem sada mogu reći da nam je taktika upalila i omogućila da povećamo CTA tim na 10 ljudi koji danas rade iz puno većeg prostora od onog od 15 kvadrata u Savskoj odakle smo Petar i ja počeli.
Pritom, najviše se ponosim činjenicom da smo uspjeli okupiti skupinu zbilja odgovornih, pametnih i inovativnih pojedinaca koji se međusobno poštuju i drže jedni drugima leđa. U današnjem poslovnom svijetu, takva atmosfera zbilja je rijetkost. Ana-Marija, Filip, Ivana, Marin, Nina, Lara, Iva i donedavno Hana donijeli su Valentini, Petru i meni nova znanja i pozitivnu energiju kakvu smo samo mogli priželjkivati.
CTA komunikacije zahvaljujući svojim članicama i članovima tima prešle su brojku od 60 klijenata i projekata na kojima smo radili. Upravo su naše kolegice i kolege najzaslužniji što slavimo pet godina postojanja i što su naše kampanje i način rada postale prepoznatljive u relativno kratko vrijeme.
Ovim putem želim čestitati najviše njima i zahvaliti im se na povjerenju i svakodnevnom doprinosu koji su utkali u svaki sat života naše agencije.